Thursday, Sep 09th

Zadnje osvijezenje:08:24:02 PM GMT

Blic vijesti:
Zatvori

Pravila za Clanstvo:

 

Klikom na link za prijavu obavezujete se na prihvaćanje narednih uslova: Svi stariji od 13 godina imaju pravo da se registruju na kladusa.net, ukoliko ste mladji morate tražiti dopuštenje vaših roditelja. Zabranjeno je izazivanje bilo kakve svadje, širenje dezinformacija i sl. Zabranjeno (reklamiranje) spamiranje korisnika putem privatnih poruka, e-mail i sl. Zabranjeni nickovi imena firmi npr. www.firma.ba, nikovi koji nemaju logike (tx77232x, ffdfdfdf, ...), pogrdnih naziva i slično....

 

Obavezni ste da pročitate pravilnik. Provokativno korištenje nika u cilju reklamiranja i proreklamisanja je zabranjeno. U to spada( da se u potpisu, avataru na forumu postavljaju slike (reklame), a u obliku teksta trenutno je dopušteno uz odobrenje nekog od admina/urednika. Član foruma ne smije da otkriva identitet drugih članova stranice. Zabranjeno je pisati isključivo velikim slovima (jer se lako može protumačiti kao prijetnja). Zabranjeno je vrijeđanje Administratora i Moderatora. Za haber kutiju vrijede iste stvari kao za cijelu stranicu - zabranjeno je psovanje, vrijeđanje, korištenje drugog jezika sem bosanskog, pored toga se svi članovi mole da ne koriste više od max. 7 smajlica po komentaru na haberu.

 

Opšta pravila:

 

I ako če administratori i moderatori ove stranice i foruma pokušati ukloniti ili izmijeniti sav neodgovarajuči materijal cim se pojavi, ipak je nemoguće pregledati svaku poruku. Prema tome, na Vama je da znate da sve poruke poslate na forumu iskazuju stavove i opredjeljenja autora, nikako administratora, moderatora (osim onih poruka poslanih od strane ovih osoba i nećete ih smatrati odgovornim).

Važno je da se slažete da nećete slati bilo kakve uznemiravajuće, poste, prijeteće, pornografske ili poruke mržnje, kao ni bilo kakav materijal koji može narušiti bilo koje od korisničkih pravila. Činjeći to, možete biti trenutno i trajno odstranjeni sa foruma, a Vaš provajder obaviješten o tome. Također je zabranjeno širenje lažnih informacija. IP adresa svih poruka se zabilježavaju kod svih postova. Ako odgovarate na nečije pitanje budite jasni i uslušni, ne vrijeđajte nekoga zbog njegovog neznanja i ne “pametujte”. Ponašajte se prema drugima onako kako želite da se oni ponašaju prema vama.

Forum je zajednica, što podrazumijeva bonton kakav prakticirate i u odnosima sa 'opipljivim' ljudima. Ako je netko na Forumu nepristojan, ne odgovarajte mu vrijeđanjem, već mu pristojno objasnite pravila lijepog ponašanja. Ako njegovo ponašanje i dalje bude neprihvatljivo, ne brinite, Forum ima svog Administratora koji je zadužen za rješavanje problema s takvim članovima. Njegove ovlasti omogućuju mu čak i to da pristupnicima zabrani pristup Forumu. Vi se slažete da Administratori i Moderatori ovog foruma imaju pravo da izmijene, obrišu, premjeste ili zatvore bilo koju temu u bilo koje vrijeme, ukoliko to ocijene potrebnim (bez obrazloženja).

Kao korisnik se slažete da svaka informacija koju će te upisati u registracijskoj formi, snimi se u bazu podataka o korisnicima. Ovi podaci se neće dijeliti trećim osobama bez Vašeg odobrenja. Ovaj forum sadrži male datoteke (cookies) da bi sačuvao informacije na Vašem kompjuteru. U njima nije navedno ništa lično, već služi za lakšuorijentaciju i snalazenje na forumu.

Email adresa se koristi samo za potvrdu registracije te za obavještavanje o promjenama Vašeg korisničkog konta odnosno za slanje nove šifre ukoliko zaboravite staru, ili nekih drugih izmjena. Zbog toga je potrebna tačna E-Mail adresa za registraciju! Duplo registriranje i "floodanje" je zabranjeno (moguće max. 3 osobe sa jednog PC-a )! Ako nađemo kakve "LOŠE NIKOVE / NAZIVE" biće banovan sa Foruma! Ako ima vise osoba od 3 koje koriste isti PC, dužni ste to da javite. (recimo ako se prvi put registrujete iz nekog Intenet kluba).

 

------------------------------------------***************-----------------------------------------

 

Svi dokumenti, neki tonski zapisi i sl. ukoliko je to moguće moraju biti na našem jeziku. Svi koju dodaju ili postavljaju neke programe, dokumente, muziku i slično u sekciju Downloadi ili Forum moraju sami da se pobrinu oko autorskih prava, mi se ograđujemo svake odgovrnosti za to. Ili ispravnosti ti file-ova. Postavljanje strane muzike (na stranom jeziku) je ZABRANJENO bez obzira da li imate Autorska prava. Takodjer iz zakonskih razloga da bi bili na sigurnoj strani vi morate da u roku od 24 sata uništite/skinete kopiju sa interneta, ako sami ne posjedujete licenciju za isto. Administrator stranice http://www.kladusa.net zadrzava pravo promjene pravilnika. Taj isti pravilnik važi bez izuzetka za sve prijavljene članove stranice i dužni su da ga prihvate iako su postali punopravni članovi stranice http://www.kladusa.net prije donošenja tog novog pravilnika i postali članovi po nekom drugom pravilniku. Uredništvo kladusa.net

Pravilnik
Nalazi te se: Home

Članovi pišu

Razgovor s povodom Muhamed Čengić

E-mail Ispis PDF
Ocjena: / 1
LošeOdlično 

Muhamed Čengić je rođen u Miljevini, u Fočanskom srezu, kao sedmo dijete, u vrijeme rata i najveće neimaštine 1942. godine. Otac mu je bio hodža i uputio ga je da se dalje školuje. 1953. godine je došao u Sarajevo, upisao se u peti razred osmogodišnje škole, i tu je završio peti, šesti i sedmi razred. U Foči je završio osmi razred i tri razreda gimnazije. 1960. godine u junu je završio redovno treći. Onda je bila mogućnost da istaknuti đaci mogu polagati dva razreda u jednoj godini i tu je priliku iskoristio. Bio je prvi fočanski đak koji je završio dva razreda gimnazije u jednoj godini. Tako je 60-te završio četvrti razred gimnazije te se u Sarajevu upisao na fakultet, a diplomirao je na Mašinskom fakultetu u Sarajevu. Zaposlio se u Hermesu, a 1975. godine je prešao u ljubljansku Lesninu u kojoj je ostao raditi do februara 1991. godine.

Nažalost, došlo je do raskola..Tu noć je Bosna plakala...

ReprezenT: Zašto ste i pod kojim okolnostima napustili BiH početkom rata?

Muhamed Č.: Odlukom Vlade od 23. Aprila 1992. godine, dobio sam nalog da idem službeno u Tursku. Imam sačuvanu tu odluku, prema kojoj sam trebao da ostanem u Turskoj određeno vrijeme, da bi, između ostalog, osigurao prostor za otvaranje naše ambasade u Ankari. Ali, nakon mog dolaska u Tursku, dobio sam obavijest iz Vlade BiH da do daljnjeg nećemo otvarati ambasadu, a u međuvremenu je došlo do blokade Sarajeva. Odmah poslije blokade grada i slučaja sa predsjednikom Izetbegovićem na aerodromu, te nemogućnosti da se vratim u Sarajevo, pitao sam predsjednika Izetbegovića, a i predsjednika Vlade Juru Pelivana da li da se vratim u Zenicu ili da ostanem u Turskoj. Rekli su da ostanem u Turskoj. Tako sam u svojstvu potpredsjednika Vlade ostao do 15. juna, do datuma formiranja nove Vlade. Poslije toga mi je saopćeno da ću biti postavljen za predstavnika BiH u Turskoj. Rješenje o tom postavljenju dobio sam od Predsjedništva BiH. Na tom položaju sam ostao sve dok nije došao prvi ambasador BiH u Turskoj, gospodin Hajrudin Somun. Pošto nisam bio postavljen ni na jednu drugu funkciju u zemlji ili inostranstvu, bio sam prinuđen da se vratim svojoj struci iz vremena prije političkog angažovanja. Odlučio sam da prihvatim ponudu „Lesnine“, tako da su me iz Slovenije postavili za šefa predstavništva u Istanbulu.

ReprezenT: Kako ste primili glasine o tome da ste pobjegli iz zemlje?

Muhamed Č.: Ne teško, već preteško. Kad sam se vratio u Sarajevo i saznao šta su sve pojedinci pisali o meni, šta su sve lagali o mom odlasku i o načinu mog odlaska, bio sam strašno pogođen. Naročito sam iznenađen onim što su govorili Omer Behmen i Mirsad Ćeman. Jer, na kraju, svi oni koji su se bavili politikom, koji su bili uz politiku, mogli su da znaju šta sam ja učinio u vremenu od formiranja stranke SDA do formiranja Vlade BiH i koliko sam učestvovao u rješavanju svih problema u parlamentu, boreći se protiv onih koji nisu htjeli da sačuvaju BiH. Iako su znali da ja nikad ne bi pobjegao iz svoje zemlje, oni su, suprotno činjenicama, izjavili da me ni Vlada ni Stranka nisu poslali u Tursku. Htio bi samo da vam kažem kakve se lažne ili netačne informacije šire. Pročitao sam u knjizi „Lukava strategija“ generala Sefera Halilovića kako on kaže da je na sjednici Predsjedništva bio protiv toga da se ja postavim na bilo koje mjesto u diplomaciji jer je bio obaviješten da sam koncem maja pobjegao vojnim avionom iz Sarajeva preko Srbije u Istanbul. Činjenice govore sasvim drukčije. Ja sam otišao koncem aprila, avionom koji mi je poslao potpredsjednik Savezne vlade Mitrović, istim avionom kojim sam išao mjesec dana ranije sa Vladinom delegacijom u Tursku, jer sam u to vrijeme smatrao da taj avion pripada bosanskoj vladi, kao i saveznoj. Došao sam u Beograd tim avionom. Sačekao me je turski ambasador. Kod njega sam u rezidenciji prenoćio dvije noći. U Beogradu sam uspio da isposlujem, kod Savezne Direkcije za letenje, prihvatanje dva turska aviona sa lijekovima i humanitarnom pomoći na Sarajevski aerodrom. Drugi dan me je turski ambasador ispratio do aviona na relaciji za Istanbul.

ReprezenT: Da li je SDA uradila dovoljno na pripremi odbrane zemlje?

Muhamed Č.: Stranka sigurno nije uradila dovoljno, a zašto nije, imaju dva razloga. Jedan je sadržan u našoj nemoći, a drugi u nedovoljnom iskustvu. Treba samo vidjeti sastav rukovodstva Stranke: činili su ga ljudi koji su još ‘89. željeli da formiraju demokratsku stranku. Tada mi nismo mogli da biramo ljude koje smo htjeli, jer mnogi nisu željeli da se uključe u njen rad. Sa pobjedom na izborima 1990., mi smo malo ojačali, ali, ipak, nismo imali toliki broj ljudi koji bi mogli pristupiti pripremama organizovanog otpora, iako smo znali da će sigurno doći do agresije. Neki su znali, neki i nisu. Neki su mislili da će se ipak moći pregovorima spriječiti agresija. Mislim da je svakome trebalo biti jasno, poslije Karadžićeve izjave da će muslimanski narod nestati, da je nužno pristupiti širem organizovanju otpora. Nažalost, desilo se da je prvih dana agresije najveći broj Bošnjaka poginuo, da je među njima bio najveći broj odraslih civila i djece. To je žalosno, ali tu se ipak nije moglo nešto naročito učiniti.

ReprezenT: Da li je bošnjački politički vrh prije početka agresije imao mogućnost političkih kalkulacija koje bi umanjile mogućnost predstojećeg rata?

Muhamed Č.: Predsjednik Izetbegović je pokušao sa stepenastom federacijom, pokušalo se i sa Lisabonskim sporazumom. Međutim, to se ipak nije prihvatilo. Možda se može spomenuti historijski sporazum kojeg su napravili Adil Zulfikarpašić i Muhamed Filipović. Možda je čak trebalo razmisliti i o mom prijedlogu na zadnjoj sjednici Skupštine RBiH, kada su srpski poslanici napuštali Skupštinu, da se izvrši nova regionalizacija BiH, pri čemu bi se poštovala etnička pripadnost stanovništva na određenim područjima. Vlada je prije toga sklopila ugovor sa Ekonomskim institutom da uradi elaborat nove regionalizacije BiH da ne bude više 109 općina, nego da ih bude 50 ili možda 150, ali da se, pored osnovnih uvjeta, u procesu formiranja općina uzme u obzir i etnička pripadnost stanovništva na tim područjima.

ReprezenT: Kako su birani bošnjački ministri u prvoj Vladi BiH nakon izbora i smatrate li da ste odgovorili zahtjevu vremena kad ste bili na funkciji?

Muhamed Č.: Mogu reći da je bio veliki problem izabrati prve ministre u prvoj Vladi BiH zato što veliki broj ljudi iz prethodnog sistema, koji je bio na visokim funkcijama, nije se želio uključiti u Vladu koju je sastavila SDA. Mi smo razgovarali sa nekim ljudima koji nisu htjeli da uđu. ReprezenT: Sa kojim?

Muhamed Č.: Ne bi želio imena navoditi. Neki nisu ni živi. U svakom slučaju, ne bi o tome razgovarao. Mi smo čak jednom čovjeku nudili da bude predsjednik Vlade, jer je bila prva varijanta da Musliman bude predsjednik pošto je SDA dobila najveći broj glasova. Delimustafiću je bilo najteže.

ReprezenT: Zašto nam ne kažete, bilo bi zanimljivo da znamo imena!

Muhamed Č.: Ne želim ih saopćiti. Između raspoloživih ljudi, izabrali smo za ministre one koje smo smatrali najboljim, najpoštenijim i najstručnijim. Da li smo odgovorili vremenu to je posebno pitanje. Samim dolaskom na vlast, došli smo u tešku situaciju: odmah je došlo do raskola u partnerskim strankama, jer mi nismo pravili koaliciju nego smo bili partneri u vlasti. Bolje bi bilo da smo napravili koaliciju i da smo se dogovorili šta koja stranka želi, šta koja stranka hoće u toj vladi, i u kojem će pravcu djelovati. Ministri iz prve Vlade, od ministra Bektića do ministra Jahića i svih ostalih iz SDA, radili su maksimalno koliko su mogli. Bila su to teška vremena. Kad je došlo do pitanja opstanka BiH u sastavu Jugoslavije, uslijedilo je pucanje po najtanjim šavovima, koje je vodilo nacionalnim podjelama. Vjerujem da je ministru unutrašnjih poslova bilo možda i najteže, jer tamo je bio najveći problem u pogledu uspostavljanja jedinstvene policije, da li ona radi po zakonu, po Ustavu, ili radi prema interesima i nalogodavcima, a zna se šta su oni htjeli. Meni je bilo vrlo teško u tom periodu: krenuo je val masovnih štrajkova, prestale su da rade fabrike, blokiran je ne samo drumski nego i željeznički saobraćaj.

ReprezenT: Kako ste vi uopće postali jedan od osnivača Stranke demokratske akcije?

Muhamed Č.: Postao sam osnivač Stranke iz dva razloga. Jedan je što sam od 1968. radio u jednoj slovenačkoj firmi i putovao po Evropi uzduž i poprijeko. Tada sam vidio šta znači demokratija, šta znači višepartijski, a šta jednopartijski sistem, šta znači Istočna Njemačka, a šta Zapadna. S druge strane, vidio sam kako Slovenci, mada su i oni u sastavu komunističke Jugoslavije, ipak imali drugačije metode rada. Taj njihov komunizam bio je malo mekši i više je koristio građanima. Zato sam želio, onog dana kad je bilo moguće formirati demokratske stranke, da i mi formiramo jednu demokratsku stranku koja će zastupati bošnjački narod. Tada sam mislio ne samo na muslimanski bošnjački narod nego i na bosanski narod, jer kad smo formirali SDA ona je bila višenacionalna stranka. Nažalost, to je otpalo sa formiranjem SDS-a i HDZ-a, jer su one bile čisto nacionalne stranke. Moja je želja bila da u pravo vrijeme formiramo stranku: zato sam sa Izetbegovićem stupio u kontakt i došlo je do prvih razgovora i dato ime stranci. Jedan dan smo raspravljali o tome, a drugi dan je Safet Isović došao sa prijedlogom da nosi naziv: Stranka demokratske akcije. Mi smo to prihvatili. Zašto sam ja uopće ušao u politiku, iako sam bio vrlo uspješan u sasvim drugim poslovima? Smatrao sam da ja, kao Muhamed Čengić koji je materijalno tada dosta dobro stajao, a znao šta je jednopartijski, a šta višepartijski sistem, mogu dati značajan doprinos. Ali, vjerujte, nisam mislio da ću se aktivno baviti politikom. Uoči osnivačke skupštine nisam htio da uđem u rukovodstvo Stranke. Međutim, kad sam vidio da mi nemamo profesionalaca političara, ljudi koji bi mogli krenuti u tom pravcu u kom sam ja želio, rekao sam Izetbegoviću: -Dobro, ja ću onda ući u to uže rukovodstvo. I tako sam na Osnivačkoj skupštini 26. maja postao generalni sekretar.

ReprezenT: Koliko dugo ste poznavali prije osnivanja stranke Aliju Izetbegovića?

Muhamed Č.: Aliju Izetbegovića poznajem od septembra 1953. godine, tako da mogu reći da je on, pored mog rahmetli oca i moga brata, imao možda najveći uticaj na formiranje moje ličnosti. Za mene je bio pojam muslimana intelektualca, bio je vjernik. S obzirom da je moj otac bio hodža i da sam čitav život bio vjernik, bilo mi je drago da susrećem takve ljude.Naročito su bili česti naši susreti za vrijeme mojih studija. Dosta smo razgovarali, između ostalog i o politici, i o tome kako vlast treba da bude smjenjiva. Za tih 45 godina dosta smo izmijenili različitih tema, tako da nam uopće nije bilo teško da se nađemo zajedno na poslu formiranja stranke 1989. godine.

ReprezenT: Koliko se Izetbegović promijenio kada je došao na vlast?

Muhamed Č.: Ne mogu da kažem u kojem smislu se promijenio. Mogu reći da je Izetbegović tada zastupao mišljenje da čovjek ne smije dugo da ostane na vlasti, da, na kraju krajeva, ljudi, ako su u godinama, ne smiju ostati doživotno na vlasti. To je bila njegova teza i ja se sjećam da smo mi o tome razgovarali još kad je Tito bio na vlasti. Međutim, ja ne mogu sada o Izetbegoviću puno govoriti, jer sam ga rjeđe sretao zbog mog boravka u Turskoj. Viđao sam ga uglavnom u Zagrebu, ali zaista ne mogu govoriti o njegovoj promjeni. No, ja i danas smatram da treba više partija, da treba jedna stranka koja bi bila stvarno konkurentska SDA. Mislim da više nema stranke u bošnjačkom narodu koja nije za cjelovitu, jedinstvenu, nedjeljivu Bosnu i Hercegovinu.

ReprezenT: Zašto je Stranka odbila povratak nacionalnog imena uoči popisa stanovništa 1992. godine?

Muhamed Č.: O tom problemu smo mi razgovarali, Izetbegović, Zulfikarpašić i ja, i došli do jedinstvenog zaključka da idemo na popis sa imenom Musliman, da se ne bi podijelili na muslimane i bošnjake. Jednostavno, da se zna koliko ima Muslimana u BiH, s tim što smo se dogovorili da odmah poslije popisa pristupimo promjeni naziva Musliman u Bošnjak. Nažalost, raskolom u SDA to je pitanje zaboravljeno, tako da je riješeno tek na bošnjačkom kongresu. Osobno mislim da smo mi i na popis trebali ići sa imenom Bošnjak, a pogotovo da smo trebali odmah poslije popisa vratiti to naše povijesno ime, jer bi nas i u toku agresije mnogi ljudi drukčije tretirali u vrijeme vođenja medijske kampanje protiv BiH.

ReprezenT: Kako ste vi doživjeli razlaz u Stranci sa Adilom Zulfikarpašićem i Muhamedom Filipovićem?

Muhamed Č.: To je bio moj prvi neuspjeh u politici, jer vjerujte, do tog razlaza sve nam je išlo uzlaznom putanjom. Taj sukob i razlaz mene je jako puno pogodio i mogu vam reći da sam najmanje pet puta išao od Izetbegovića do Zulfikarpašića, pa opet nazad, pokušavajući da otklonim uzroke njihovog razilaženja. Nažalost, u tome nisam uspio. Drugo jutro sreo sam se s Filipovićem pred prostorijama SDA u Ferhadijinoj ulici i s njim žučno raspravljao. On mi je rekao: -Pa, daj, opet razgovaraj sa Adilom. Nažalost, došlo je do raskola. Tu noć jeBosna plakala. Adil Zulfikarpašić je čovjek sa velikim političkim iskustvom koji nam je mogao mnoge stvari realizirati. To je pokazalo i njegovo učešće u njegovoj predizbornoj kampanji. Raskol je doveo u pitanje i programsku orijentaciju Bošnjaka.

Razgovarao: Esad ŠABANAGIĆ

Razgovor s povodom Dika Bejdić RTV USK-a

E-mail Ispis PDF
Ocjena: / 1
LošeOdlično 

Naša sagovornica na temu 3. maja, Svjetskog dana slobode medija, bila je urednica jednog školskog časopisa još dok je pohađala osnovnu školu u rodnom Glamoču u kojem je završila i Gimnaziju. Dakle još tada, ne razmišljajući o toj budućoj profesiji, Dika je stjecala nekakva novinarska iskustva. Pri tom je bila i odlična učenica, a sa 11 godina je bila kod Tita na rođendanu ispred Bosne i Hercegovine.

U Sarajevu je studirala književnost. Sa diplomom profesora došla je u Bihać. Nakon pet godina povremenog rada u obrazovanju, zaposlila se u listu „Krajina“ i Radiju „Bihać“ gdje je obavljala poslove lektora i to je bio njen prvi novinarski početak. Polako je počela i pisati za spomenute medije, ali i za Radio „FERN“, „Deutsche Welle, „Oslobođenje“, „Alternativni mediji“, „Svijet“...

Od prije šest mjeseci obavlja poslove direktorice Javnog preduzeća RTV USK-a.

autocenzure ima više nego cenzure, a cenzure ima svakako.

ReprezenT: Bilo bi zanimljivo čuti kakve razlike vidite između vremena kada ste počinjali i ovoga vremena sada kada su mediji u pitanju!

Dika B.: To je ogromna razlika. Razlika je u tom da je novinar u ono vrijeme zaista bio cijenjen i taj posao se cijenio. I novinari su sami sebe predstavljali po kvalitetu rada, koliko urade, koliko mogu da urade i koliko vrijede. Međutim, sada je to sve drukčije i sada je to poremećeno. Novinar se sad više cijeni ako je poslušan, ako se veže za neku političku opciju, ako je vezan za neku jaku ličnost, ako ima neku dobru zaleđinu, to su mjerila po kojim se danas određuje „kvaliteta“ novinara, dok nezavisni i slobodni novinari jako teško prolaze.

ReprezenT: Kakva je po vama medijska slika na prostorima Unsko-sanskog kantona i šta nju karakteriše?

Dika B.: Ja mislim da je ova slika jako tužna, jako tmurna i sumorna jer govoriti o slobodama medija u USK-u vam dođe kao neki vic, kao nešto smiješno. Jako je ograničena ta sloboda, iz jednog razloga što su političari izvršili toliki pritisak na medije, imaju u općinama svoje radio stanice i druge medije, tako da se tačno zna čiji je utjecaj na koji medij. Mislim da je ovdje jako malo medijske slobode i nisu samo političari krivi za te medijske slobode, krivi su i novinari jer je novinarima lakše raditi kad su pod nečijim skutima, tad oni tačno znaju na koji način raditi i kako.

ReprezenT: Ima li danas uopće dobrih novinara i šta bi po vama bio dobar novinar?

Dika B.: Da bi ste bili dobar novinar, prije svega morate biti dobar čovjek. Morate biti izuzetno obrazovan, nadaren, radoznao i jedno veliko sumnjalo. Sve što vam neko kaže, ne smijete prihvatiti zdravo za gotovo, zaista morate provjeriti, morate posumnjati u to i staviti pod lupu vaših posmatranja i onih krajnjih konzumenata medijskih proizvoda, a to je javnost. Da bi ste sve to sagledali, zaista treba mnogo tih elemenata, a malo je onih koji imaju to sve objedinjeno u sebi. Malo ih je u cijeloj Bosni, a pogotovo na našem Kantonu.

ReprezenT: Kakva je po vašem mišljenju sudbina pisanih medija, obzirom na ekspanziju interneta i može li internet ugroziti pisane medije?

Dika B.: Internet u svakom slučaju ugrožava pisane, ali i elektronske medije. To je medij koji nudi bržu informaciju, ali je danas njegov nedostatak, odnosno prednost ostalih medija, što internet koristi samo od tri do pet posto građana BiH tako da internet još uvijek nije neka jaka konkurencija ni za printane ni za elektronske medije. Ja mislim da printani mediji imaju svoje čitaoce i da će ih uvijek imati, obzirom da ljudi imaju navike čitati novine i da ne mogu ponijeti sa sobom kompjuter gdje hoće.

ReprezenT: Kakva je vaša ocjena stanja u Kantonu kada je u pitanju kvantitet medija. Konkretno, u Kantonu ih ima trenutno 17. Da li je to po vama dovoljno, malo, previše?

Dika B.: Ja mislim da imamo solidno informisanje, ali mislim da bi moglo biti više informativnih časopisa i biltena vezanih za neka preduzeća, za političke partije i tako dalje jer oni se sjete samo kada je izborna godina izdati biltene i na taj se način sjetiti svojih građana. Što se tiče kvaliteta, ne mislim da su kvalitetniji mediji u Sarajevu ili bilo kojem drugom području nego što su kod nas. Njihova je prednost samo to što ih ima više i što imaju više sredstava, a kvalitet medija ovisi od sredstava jer ne možete vi sa malo novaca napraviti dobar program niti dobru štampu.

ReprezenT: Kako ocjenjujete koncentraciju medija tamo gdje ima više novaca, kao npr. Bihaću, Velikoj Kladuši, Cazinu, Sanskom Mostu, dok Bužim npr. Uopće nema lokalnog medija, a u Bosanskom Petrovcu njihov lokalni Radio radi na srednjem, prevaziđenom talasu?

Dika B.: To svakako nije dobro, a tu je odgovornost i Kantona, ali i općina, jer se nisu dovoljno potrudili da imaju svoje medije i da obezbjede svojim građanima medij. Ne može jedan kantonalni medij obezbijediti dovoljno informacija koliko može općinski medij. Ili imamo problem da se općinski medij bavi kantonalnim informacijama, ili federalnim, državnim pa i međunarodnim, a ne bave se onim lokalnim, što je čisti promašaj. Svako treba da se bavi onom sredinom na kom nivou je registriran i da mu to bude prioritet.

ReprezenT: Slažete li se da su i novinari krivi za svoj loš status danas?

Dika B.: Pa prije svega, novinari nisu dovoljno jedinstveni, nisu povezani i solidarni jedni prema drugima, i nisu dovoljno jaki da se izbore za svoju nezavisnost i da se odvoje od svih političkih utjecaja, nego jednostavno se čini kao da žele da su u nečijem okrilju. E sad, ima i za to više razloga jer egzistencija novinara je zaista ugrožena, male su plate, a to je zanimanje jako podcijenjeno. Ako je plaćen jedan portir ili kafe kuharica u nekoj općini onoliko koliko je plaćen jedan novinar u jednom kantonalnom mediju, onda je to katastrofalno i onda je to razlog zašto se novinari tako ponašaju, jer su i oni nesigurni, nemaju stalnu obezbjeđenu egzistenciju, nemaju izvore finansiranja, i onda pronalaze neki način za dodatnu zaradu i tu je ta nesigurnost.

ReprezenT: Ko su po vama ključni akteri ugrožavanja slobode medija i novinara kod nas u Kantonu?

Dika B.: Konkretno, ključni akteri su političari, i što su više pozicionirani, više uzimaju sebi slobode i prava da ugrožavaju slobodu medija, kao i pojedini biznismeni, odnosno financijski moćnici. Ako novinar mora razmišljati o tome kako će ko reagovati, šta će biti nakon što on objavi neki tekst i da li će imati problema zbog toga, onda tu nema kvalitetnog rada. Ja se sjećam kada se ovdje radilo sve u sjeni Alage Ajdinovića, nekadašnjeg predsjednika SDA Bihać. On je bio toliko zainteresiran za medije i toliko bio moćan u medijima, da je sebi uzimao za pravo da dođe u režiju kada se montira neka emisija, da sjedne zajedno sa novinarom i da kontroliše na koji način će on montirati tu emisiju. To je strašno i takve stvari su se zaista dešavale. Sad se tako drastične stvari ne dešavaju, ali ja imam osjećaj da bi pojedinci voljeli da se vrati ponovo to vrijeme da dođu pa da oni uređuju program.

ReprezenT: Kako izaći iz takve situacije pa da nemamo te pojave?

Dika B.: Jako teško će to biti jer jaki ste onoliko koliko ste financijski moćni. Ta financijska moć opet zavisi od nečijeg glasa ako ste javni medij ili servis. Ako ste privatni medij, vi opet zavisite od tih koji će objaviti kod vas reklamu, koji će kupiti vaš proizvod, s kim ćete poslovno sarađivati jer ne možete sami opstati. Znači sve je to uzročno posljedično vezano.

ReprezenT: Ima li po vama onda uopće slobodnih ili nezavisnih medija?

Dika B.: Nezavisnih medija nema, jer svi zavise od nekoga, a taj neko je novac.

ReprezenT: Kako i na koji način bi se mogla ojačati naša uloga, ima li rješenja za to?

Dika B.: Bojim se da u BiH još dugo tog rješenja neće biti jer kod nas je sve nestabilno i teška situacija nam predstoji, tako da sam ja pesimista za neko bolje sutra.

ReprezenT: Koliko po vama u našim medijima ima cenzure i autocenzure?

Dika B.: Mislim da ima više autocenzure nego cenzure, a cenzure ima svakako. Ja ne bi da izdvajam neke političare, ali ih ima mnogo koji koriste priliku na nekim svojim političkim stranačkim sastancima da oni prozivaju medije i novinare, i govore o tom koliko je ko posvetio kome pažnje, koliko je sekundi trajala nečija izjava i slično. Dakle, ne daju vam prostora da razmišljate na profesionalan i uređivački način, da vi uredite program onako kako vi mislite i kako ste naučili da trebate profesionalan biti, nego svako misli da je on najvažniji i da je ono što je on uradio najvažnije. Za ono što nije uradio je opet kriv novinar i krivi su mediji. Posebno je to izraženo u godinama kao ova, koje su izborne i svi smatraju da nisu zastupljeni u medijima dovoljno, a ne primijete da oni imaju nedostatak aktivnosti, da oni malo rade i da bi oni morali intenzivirati svoj rad, nego se uvijek loptica prebacuje na novinare tako da je novinar dežurni krivac za sve loše što se dešava u društvu.

ReprezenT: Kolika je plata novinara u vašoj medijskoj kući?

Dika B.: Plata novinara u našoj kući je toliko mala, da je sramota kazati kolika je.

ReprezenT: Hoćemo li barem reći koliko plaće kasne?

Dika B.: Ja sam došla u ovu kuću kad je bilo sedam plaća neisplaćeno, sad kasne četiri plate, ali je pitanje kako će biti s obzirom na ovakvu situaciju u politici, koja je jednostavno u nekakvim svojim političkim pregovorima.

ReprezenT: Kakva je tehnička opremljenost televizije?

Dika B.: Tehnička opremljenost je bila katastrofalna. Kad sam došla, vjerujte da nisu bila ni tri kvalitetna kompjutera tako da sam ja dosta toga izmijenila, imali smo jak marketing krajem prošle godine. Dosta toga smo uradili, nabavili smo novu tehniku, ali nam treba još da se to nadograđuje, jer to je samo dio potrebne tehnike. Naši predajnici i digitalizacija ne znam u kom smjeru će ići i na koji način. Ako Vlada ne shvati šta je to i koje su naše potrebe, ja mislim da ovaj medij nema sudbine.

ReprezenT: Svjedoci smo posljednjih mjesec dana otvorenog, javnog i hrabrog napada na vašu medijsku kuću. Zašto je do toga došlo?

Dika B.: Pa znate zašto, zato što je ovo izborna godina i sada su se neki uplašili da će izaći na svjetlo dana, i da će se govoriti o njihovim propustima, o njihovim promašajima, o njihovim lošim političkim i poslovnim potezima, o korupciji, kriminalu, o mnogo stvari koje javnost želi da čuje, o kojima se govori, a zapravo se u medijima ništa ne kaže. Mislim da je to osnovni razlog, jer naših političara ima dosta koji su duboko zaronili u korupciju, kriminal, nepotizam i u sve ostalo. To sad treba sačuvati od jasvnosti, ali ima i izuzetaka koji su čestiti i korektni, i nemaju takvih privjesaka uza se, ali ih je manje.

ReprezenT: Je li po vama normalno da se tako javno može atakovati na medije?

Dika B.: Meni bi bilo jednostavnije da sam ja napustila ovu funkciju odmah čim je to krenulo, jer sad je jako teško raditi. U Redakciji je došlo do jedne nestabilnosti. Ljudi više nisu sigurni ni u odnosu prema meni, ni u odnosu prema ovim projektima koje sam ja tražila, a ja sam zaista krenula oštrim tempom i imam projekte, imam vizije razvoja televizije i stabilizacije svega ostalog. Sad je odjednom to dovedeno u sumnju. Nema više onog elana kojim su oni krenuli kad sam ja tek došla jer ja sam odmah krenula tim da se mi kvalitetom i boljim programom dokažemo, da zaradimo sredstva, da opravdamo svoje postojanje i da pokažemo da možemo bolje da bismo dobili iz kantonalnog budžeta više sredstava, da shvate da je to skup medij, da to nije jednostavno i da nije jeftino i da se ne može sa dva ili tri vozila stići na cijeli Kanton u svakom trenutku. To je razlog zbog kojeg sam ja htjela da mi što prije napredujemo, a puno toga smo u početku napravili. Onda sam ja dan, dva zastala i razmišljala da li da napravim uslugu politici da dovedu poslušnika koji će za njih određivati onako kako oni misle, jer oni misle da ovo treba da bude nečiji megafon, da se oglašava kako hoće, koliko hoće i na koji hoće način, ili da ostanem ovdje da se borim za medije, da se borim za medijske slobode, da ukažem na to zbog čega se to radi i da ustrajem. Ja sam se odlučila da ipak ostanem.

ReprezenT: Vjerovatno je vaša ideja da se pokrene preispitivanje odluke Skupštine o smjeni Upravnog odbora RTVUSK-a?

Dika B.: Da, bukvalno je nezakonito ta odluka donesena i treba četiri dana po poslovniku o radu Skupštine, prije stavljanja na dnevni red da se donese obrazloženje, a pogotovo takva odluka ne može biti predmet vanredne Skupštine. Oni su odluku donijeli na vanrednoj Skupštini, bez obrazloženja, bez predlagača, jednostavno to je bilo u nekakvim kuloarima dogovoreno, traženo je mjesto direktora, a zauzvrat je izglasan budžet.

ReprezenT: Hoćete li kazati ko je tražio to mjesto?

Dika B.: Pa tražio je Hamdija Lipovača, to su svi ostali potvrdili, jer njemu zapravo ono treba da pokrije njegov propali projekat pokretanja televizije. Treba opravdati budžetska sredstva iz općine koja je izdvojio za taj projekt, koliko je ljudi novih zaposlio, koliko košta, da li je potreban taj medij.

ReprezenT: Ima li taj projekt Hamdije Lipovače po vama perspektivu?

Dika B.: Po meni nema perspektive, jer to je kablovska televizija. Jedinu perspektivu ima atakujući na ovu kuću i dobijajući mjesto u ovoj kući da dovede te ljude, da onda ova kuća ima 150 novinara zaposlenih i da bude nemoguće je isfinansirati. Nakon godinu, dvije dana Hamdiji Lipovači ovaj medij više ne bi ni trebao, jer on sigurno ima namjeru politički napredovati, pa tako i ne bi trebao ni raditi.

ReprezenT: Hoće li uspjeti u tome?

Dika B.: Ja mislim da neće uspjeti u ovom, ako su druge političke opcije bile iskrene. Prema uvjeravanjima koja su meni data, one nisu ni imali namjeru da smjenjuju direktora. DNZ je bio zbunjen u svemu tome, neočekivano je to bilo za njih, i nisu znali o čemu se radi, tako da su oni na svojoj press konferenciji podržali rad ove kuće. SDA igra duplu igru. Oni su rekli da će prihvatiti to samo da bi prošao budžet, a onda neće dozvoliti Hamdiji Lipovači televiziju. Ja njima ne vjerujem, jer su i oni podijeljeni. Među njima ima čestitih, dobrih, poštenih, kvalitetnih ljudi, ali i onih koji to nisu. Ovi koji to nisu, oni su u strahu za svoj imidž i za očuvanje svojih nekakvih funkcija, i naravno skrivanja od očiju javnosti informacija koje im ne bi služile na čast. Nekoliko takvih je bilo protiv toga, ali sami ne mogu napraviti ništa.

ReprezenT: Evo za kraj ovog razgovora kojeg radimo povodom 3. maja, Svjetskog dana slobode medija, želimo čuti vašu poruku novinarima?

Dika B.: Svim novinarima ja bi zaista poželjela da mnogo rade, da mnogo rade na sebi, da se obrazuju i da nikad ne stanu u tom učenju, istraživanju i da čuvaju svoje slobode u sebi, da ostanu čvrsti, da ostanu jaki, i da bez obzira na sve pritiske koji dolaze izvana, da ostanu ono što jesu. Oni koji su pravi, oni će ostati takvi, a oni koji ne, njih će povijati kao slamku na vjetru i ti nisu ni zaslužili da budu novinari.

Razgovarao: Esad ŠABANAGIĆ

Sretan praznik rada

E-mail Ispis PDF

Svim građanima Bosne i Hercegovine, radnicima i penzionerima, a posebno svojim članovima i simpatizerima, upućujemo najiskrenije čestitke u povodu Prvog maja-Međunarodnog praznika rada uz iskrenu želju da isti proslave u krugu svojih najmilijih.

VAŠ GLAS ZA POBJEDU!

E-mail Ispis PDF
Ocjena: / 10
LošeOdlično 

Poštovani zemljaci, dragi prijatelji,

Čini mi veliko zadovoljstvo što mogu uputiti iskrene pozdrave i želje za svako dobro Vama, Vašoj porodici, prijateljima i poznanicima.
Povod moga obraćanja su predstojeći Opći izbori u BiH zakazani za 03. oktobar 2010. godine i želja da ukažem na njihov značaj za budućnost BiH, opstanak i svaki napredak BiH i svih njenih građana.
Sadašnje stanje u BiH, i 15 godina nakon rata, izuzetno je teško i, uz sve drugo, opterećeno mržnjom, nepovjerenjem i podjelama svake vrste.
Teško mi je reći da našom domovinom danas vladaju oni što neznaju za dijalog, toleranciju i napredak, pa onda nije ni čudno što je BiH izolirana i označena kao „crna rupa“ Evrope, a njeni građani, umjesto napretkom na Evropskom putu, sve više su okupirani borbom za goli biološki opstanak.
Česti izbori u BiH, istina, jesu mnogima dosadili, ali je sasvim jasno da su izbori jedini način da izaberemo ljude koji znaju, mogu i hoće voditi dijalog, vraćati međusobno povjerenje i pokretati zahrđale točkove napretka za BiH.
Nama trebaju ljudi za put u Evropu, a ne za srednji vijek, mržnju, nasilje i prevare.
Ljude i stranke za Evropsku budućnost BiH mogu jedino izabrati svi građani BiH na izborima.
U ovakvim prilikama česta su pitanja: imamo li snage, imamo li dovoljno volje, šta ja sam mogu učiniti i dr.?
Očito da je u BiH velikom dijelu građana dogorjelo do nokata i da ima sve više snage, volje, pa i prkosa da se stanje mijenja, jer bez toga BiH je osuđena da bude evropski tamni vilajet.
Osobno sam se više puta uvjerio da samo jedan glas ponekad može odlučivati o važnim pitanjima, i zato i Vas pozivam da se registrujete i glasate na predstojećim izborima u BiH.
Možda mislite da glasanjem osobno činite mali korak, ali znajte da tim činom činite veliki korak za BiH i ljude koji godinama željno očekuju promjene i bolji život.
Prijava za glasanje do sada je bila komplicirana i vjerujem da je to glavni razlog što veliki broj građana BiH u dijaspori redovno preskače izbore u BiH.
Shvatajući značaj predstojećih izbora i važnost svakog glasa grupa mladih volontera DNZ-a će biti na usluzi građanima BiH u dijaspori koji se žele registrirati za glasanje na predstojećim izborima u BiH 03.oktobra 2010.godine.
Mladi volonteri će za one koji iskažu želju da se registruju za izbore izvaditi uvjerenje o državljanstvu i druga dokumenta za registraciju, te Vaš zahtjev za registraciju sa kopijom identifikacijskog dokumenta predati u Centralnu izbornu komisiju u Sarajevu.
Na čelu ove grupe mladih volontera je Zemir Purić koji je ujedno i član Glavnog izbornog štaba DNZ-a za predstojeće izbore.
Akcija mladih volontera DNZ-a nosi naziv ''VAŠ GLAS ZA POBJEDU'' i odvijat će se u dva dijela.
Prvi dio akcije traje do zaključivanja vremena za registraciju birača i sastoji se od toga da građani BiH u dijaspori koji se odluče prijaviti za glasanje dostavljaju kopiju jednog od identifikacijskih dokumenata (BH pasoš, BH Lična karta, vozačka dozvola, strani pasoš ili bilo kakav drugi dokumenat sa slikom koji nije manje od šest mjeseci prije isteka) i popunjen obrazac prijave za glasanje na izborima.
Kopija identifikacijskog dokumenta i obrazac prijave za glasanje na izborima dostavljaju se na fax: +387 37 770 307 ili e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript ; Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript .
Sve dalje je posao mladih volontera u stranci.
Drugi dio akcije odnosi se na stalnu međusobnu razmjenu informacija i prijedloga o predizbornoj kampanji i drugim aktivnostima kod Vas i zavičaju do glasanja i slanja dobivenih glasačkih listića poštom u Centralnu izbornu komisiju u Sarajevu.
DNZ BiH je u zavičaju napravila značajan napredak i postala važan politički faktor kojeg danas uvažavaju i prijatelji i neprijatelji.
Zajedno možemo napraviti i puno više za naš kraj i građane u domovini i za to nam je potrebna Vaša podrška na izborima (Vaš glas) kako bi obezbjedili više mjesta u parlamentima i više političkog uticaja na donošenje važnih odluka u BiH.
Mladi ljudi su u Demokratskoj narodnoj zajednici prepoznali stranku koja je pokazala da ima želju i volju graditi BiH i rješavati pitanja od značaja za njih i sve građane BiH.
Velika Kladuša je prva opština u BiH u kojoj sve i jedan student ima stipendiju, prva opština u BiH u kojoj je prijevoz đaka besplatan, opština sa najbolje ocijenjenom politikom prema mladim ljudima, opština sa ogromnim napretkom na polju infrastrukture, poljoprivrede, pružanja usluga građanima i drugog, i tako smo, uz ove i druge poteze, bacili rukavicu svima drugima u BiH da i oni slijede put Velike Kladuše.
Zajedno nam predstoji borba za radna mjesta i zapošljavanje mladih ljudi, kao i onih koji starost dočekuju na birou rada, jer je to danas goruće pitanje za BiH.
Pozivamo Vas da se uključite u našu akciju kako bi obezbijedili da se što više ljudi prijavi za glasanje i kako bi na izborima zajedno politički ojačali DNZ BiH.
Posebno pozivamo mlade ljude da akciju prijavljivanja za glasanje na izborima u BiH prošire i oko sebe na svoju rodbinu, prijatelje i poznanike iz Krajine i cijele BiH.
Naši volonteri, također mladi ljudi, će Vam biti na usluzi u ovome poslu i sa zahvalnošću ćemo primiti svaki Vaš prijedlog, komentar ili kritiku.
DNZ BiH ima veliku šansu da postane prva stranka u Krajini i da značajno popravi svoj rejting u drugim dijelovima BiH i na nivou BiH.
Vaše učešće u ostvarivanju ovoga cilja od velikog je značaja u vrijeme kada su Krajini i Bosni i Hercegovini potrebni ljudi koji znaju šta hoće, koji uvažavaju druge, ali i štite dostojanstvo svoga kraja i ljudi koji su spremni graditi Evropsku BiH.
Odgovorno kažemo da je DNZ BiH spremna za ovu misiju i da ima ljude koji mogu uspješno obaviti ovaj misionarski posao u Krajini i na cijelom prostoru BiH.
Bili bi zahvalni ako među Vama ima i onih koji imaju želje i volje da u ovoj akciji u svojoj sredini i šire budu aktivisti i da sami animiraju svoju rodbinu, prijatelje i poznanike oko sebe.
Sigurni smo da bi našim zajedničkim nastupom na izborima 03. oktobra 2010.godine ostavarili veliku pobjedu i stvorili uslove da DNZ BiH bude jaka i uticajna stranka u Bosni i Hercegovini i vodeća stranka u Krajini.
Ako neko od onih kojima šaljemo ovo naše pismo nema želje i volje da sudjeluje u ovoj akciji i to opredjeljenje ćemo sa žaljenjem uvažiti na njegov zahtjev.
Također, ukoliko imate prijatelje i poznanike koji bi htjeli direktno biti uključeni u akciju molimo da dostavite njihove email adrese kako bi ih uvrstili u listu učesnika.
Trenutno, lista učesnika ove akcije među našim zemljacima u dijaspori broji oko 1000 e-mail adresa i na toliko adresa šaljemo ovo pismo i naše informacije.
Sve dodatne informacije o ovoj akciji i o svim aktivnostima možete dobiti putem našeg email:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript ; Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript , telefona ureda Stranke: +387 37 775 340 ili fax: +387 37 770 307.
Sa velikim zanimanjem i nestrpljenjem naši mladi volonteri, članovi Izbornog štaba i ja osobno očekujemo Vaše javljanje, Vaše prijedloge i konstruktivne kritike.
Hvala za Vaše razumijevanje u očekivanju da naš pobjednički tim bude što brojniji.
Koristim još jednom priliku da Vas sve pozdravim iz zavičaja i uputim želje za svako dobro Vama, porodici, prijateljima i poznanicima.

Rifat Dolić, predsjednik DNZ BiH

Svinjska gripa-podvala ili surova stvarnost!

E-mail Ispis PDF

U zadnjih nekoliko godina smo pod udarom i najezdom raznih bolesti, koje se uglavnom ve�u za �ivotinjske vrste...Svi se sje?amo "kravljeg ludila", "bruceloze kod ovaca", "pti?je gripe" , a eto u zadnje vrijeme dolazi i  "svinjska gripa".

Pojava svake od ovih bolesti izazvala je veliku medijsku pompu i u svijetu izazvala neopisiv strah, a u nekim krajevima i paniku. Karakteristi?no je za ove bolesti da se uvijek javljaju u razli?itim geografskim krajevima...Kravlje ludilo  se prvo pojavilo u Evropi ( U Vel.Britaniji je maltene uništen ?itav fond, stravi?ne scene ubijanja i spaljivanja jadnih krava di�u kosu na glavi, ko je ima), pti?ja gripa se pojavila u Isto?noj Aziji   (neizostavan simbol maske preko lica), bruceloza po jugu Evrope ( bosanske muke sa zara�enim ovcama), a svinjska gripa krenu od Meksika i drugih ameri?kih dr�ava.

Sve te bolesti iza sebe su ostavile prije svega paniku, strah i nesigurnost kod ljudi, posebno kad je rije? o ishrani, ali posebno s doprinijele astronomskim zaradama pojedinih farmaceutskih tvrtki, koje su nakon "istra�ivanja" tra�ile i pronalazile odgovaraju?e lijekove i cjepiva za pojedine bolesti.
U zadnje vrijeme u javnosti se najviše manipuliše "svinjskom gripom".
Šta je svinjska gripa i koliko je ona opasna? Svinjska gripa je respiratorna bolest svinja, koju uzrokuje gripa tipa A i obi?no se ne prenosi na ljude osim u slu?ajevima svakodnevne izlo�enosti zara�enim svinjama. Me?utim, kad je zaraza po?ela prelaziti sa ?ovjeka na ?ovjeka, po?ela se širiti velikom brzinom i poprimila je razmjere pandemije. tako da je zahvatila preko 100 zemalja svijeta. Vjeruje se da se prenosi na uobi?ajen na?in, kao i obi?na gripa (kontakt, kašljanje, kihanje..itd..), a simptomi su visoka temperatura, kašalj, curenje nosa, manjak apetita,umor, suho grlo, povra?anje, proljev...

Postoje pretpostavke da bi mogla mutirati sa pti?jom   gripom i još nekim bolestima što bi moglo izazvat vrlo negativne posljedice.
Naravno sa stru?nog pogleda potrebno je biti vrlo oprezan i pripremiti se za ovu opaku bolest, me?utim u današnje vrijeme ?esto se postavlja pitanje, da li se pojedini virusi raznih bolesti namjerno puštaju, da bi se postaklo uništenje sto?nog fonda i onda obnova istog, da bi se oslabile privrede pojedinih zemalja i podru?ja ili da bi se farmaceutskim tvrtkama obezbjedili ogromni profiti.
Mnoge stvari upu?uju da postoje elementi za opravdanu sumnju u mogu?i "biološki rat agensima" i namjerno izazivanje epidemija i pandemija bolesti.
Jedan od primjera je kaznena prijava protiv tvrtke Baxter AG, Baxter International i Avir Green za proizvodnju i rasturanje i pokušaja izazivanja pandemije pti?je gripe u Austriji 2008. god s namjerom profitiranja od te pandemije.

Novinarka Jane Burgermeister je otišla korak dalje i ameri?kom FBI je podnijela prijavu protiv Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), Ujedinjenih naroda i nekih farmaceuskih tvrtki za "najve?i zlo?in u istoriji ?ovje?anstva". Optu�ila ih je da izazivanjem svinjske gripe planiraju masovno ubijanje, a samim tim  i pokušaj nametanja obaveznog cijepljenja od te bolesti, što bi tvrtkama donijelo ogromno bogatstvo.
To namjerno izazivanje virusa bolesti ona je nazvala "bioterorizam"
Naravno sve to postavlja pitanje..Dokle je otišao moral ?ovjeka i što su sve ljudi spremni uraditi da bi uništili drugog ili zaradili novac.
Da li zbilja mora umrijeti stotine, hiljade ili ?ak milioni ljudi da bi se mali broj njih obogatio i kakav je karakter tog "civiliziranog Zapada".
Kakva je uloga Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), krovne zdravstvene institucije u svijetu, koja treba da se bori da svako u svijetu ima pravo na zdravlje..Je li ona postala sada instrument za boga?enje pojedinih kompanija na ra?un sirotinje i mnogih bolesnika širom svijeta.

Postoji li sada najve?a investicija i mogu?nost zarade na zdravlju ljudi..Obzirom da se svijet izgradio, da je skoro dostigao tehni?ko i tehnološko savršenstvo, normalno potrebno je uvijek tra�iti mogu?nost ulaganja novca u nove izvore zarada...Ali zar baš to mora biti ?ovjek..."Ubij nekoliko milona ljudi",da bi se na njihovoj smrti zaradilo...Bo�e dragi dokle smo stigli i smiluj se našim dušama..Potreban si ?ovjeku više nego ikad!

sinbosnae

Stranica 1 od 2

  • «
  •  Početak 
  •  « 
  •  1 
  •  2 
  •  » 
  •  Kraj 
  • »